Ne znam kako je kod tebe, ali ja imam one dane kad mi sve nekako ide na pola snage. Znaš ono kad ti se javi želja da spakuješ sve obaveze u ladicu i sakriješ se na sat vremena od svijeta? E, tada otvorim ladicu s kalupima i opet završim pred rernom.
Uvijek pravim iste keksiće.
Ne zato što nemam ideja — nego zato što me smire.
Oni su moj mali ritual.
Tijesto je hrskavo i nježno, karamela se razlije baš kako treba, a čokolada zaokruži priču na način koji te, ne znam kako, podsjeti da će sve opet biti okej.
Nisu komplikovani, ali nose onaj osjećaj „mali luksuz za dušu“.
Ako voliš kombinaciju slatkog i slanog, ovo će ti biti onaj recept kojem se vraćaš bez gledanja u bilježnicu.
Sastojci za keksiće (taman količina da pogriješiš samo ako želiš)
Za tijesto:
- 125 g omekšalog putera
- 50 g šećera u prahu
- 1 jaje
- malo vanilije (koliko voliš, ja stavim prstohvat)
- 250 g brašna
- 1/2 kašičice praška za pecivo
- prstohvat solnog cvijeća
Tijesto ne voli agresiju — čim kreneš previše da ga mijesiš, ono se uvrijedi i stvrdne.
Ovdje treba nježnost, ništa više.
Kako ih pripremam (onako kako bih objasnila svojoj sestri)
1. Puter, šećer i vanilija
U zdjeli špatulom sjedim puter i šećer. Ne žurim; volim taj momenat kad se sve ujednači i zamiriše.
2. Dodam jaje
Promiješam, ne mora biti savršena masa — samo da se spoji.
3. Brašno, solni cvijet i prašak
Lagano umiješam i tu završim. Tijesto stane kad mu je dosta — prepoznaš ga jer se lijepo odvaja od zdjele.
4. Odmor
Ostavim ga sat vremena u frižideru.
Taj sat bude taman da pustim muziku, skuham čaj i malo se resetujem.
5. Oblikovanje i pečenje
Razvaljam na papiru za pečenje i izrežem oblike.
Pečem 10–15 min na 170°C, dok rub ne dobije onu nježnu zlatnu boju.
To je ta osnova — hrskava, a opet mekana taman koliko treba.
Karamela koja nosi cijeli desert
- 100 g šećera
- 1 kašika putera
- 1/2 konzerve zaslađenog kondenzovanog mlijeka
- 1 kašika slatke pavlake
Ovdje se kuća ispuni mirisom koji te vrati 10 godina unazad — u kuhinju, kod nekoga ko je uvijek znao napraviti nešto slatko kad god ti treba.
Kako je pravim:
- Šećer topim polako, dok ne dobije boju meda.
- Dodam puter — i tu uvijek malo zapršti, ali tako treba.
- Umiješam kondenzovano mlijeko; smjesa postane gusta, svilena.
- Pavlaku dodam na kraju da sve zaokruži.
Pustim da se ohladi, ali ne potpuno — najljepše se maže dok je još malo mlaka.
Čokolada preko svega (da, mora!)
Čokoladu otopim i samo pustim da polako klizne preko keksića.
Ako imaš kikirikija, pospi malo — daje onaj „ja sam kuhala, ali i estetski sam čovjek“ izgled.
Konačan zalogaj je:
hrskavo → mekano → karamelasto → čokoladno.
Mali desert, ali nosi veliku energiju.
Zašto ovaj recept uspije SVIMA?
- jer je jednostavan, ali izgleda kao da si se trudila
- jer je balans slatkog i slanog uvijek pobjednička kombinacija
- jer djeca vole karamelu, odrasli vole čokoladu, a svi vole kekse
- jer se pravi kad ti treba i kad ne treba
Ovo je onaj recept koji ide u kategoriju: poklonite, odnesite, podijelite… i uvijek nestane.
