Znaš one dane kad ti se baš nešto slatko jede, ali ne torta od tri sprata niti nešto što te drži u kuhinji pola dana?
E pa ja tad uvijek napravim ovaj kolač od vanilije. Ne znam zašto, ali ima neki umirujući efekat — jednostavan je, mirisan, mekan, čist.
I onaj prvi zalogaj… mmm, kao da te neko zagrli iznutra.
To nije klasičan biskvit, nije ni puding — on je baš između. Nježan, ali se može rezati na lijepe komade. A kad ga spojiš sa lisnatim tijestom koje lagano pukne pod viljuškom… možda i ne treba ništa drugo.
Šta ide unutra? (kalup oko 16 cm, visina 4 cm)
Lisnato tijesto — ja ga skoro uvijek predpečem jer volim hrskav dno.
Ako te mrzi, može i bez toga, ali iskreno, ljepše ispadne kad dobije onu zlatnu boju.
📌 Domaće → oko 30 min na 170°C
📌 Kupovno → kraće, samo dok se malo ispeče
Krema (ono zbog čega je kolač toliko nježan)
- 400 g mlijeka
- 100 g vrhnja za kuhanje
- 1 mahuna vanilije (ili pasta, ali mahuna je čarolija)
- 1 cijelo jaje + 2 žumanca
- 80 g šećera
- 30 g kukuruznog škroba
Ništa komplikovano, ništa egzotično — sve obično, ali kad se spoji, postane posebno.
Kako ja to radim (bez žurbe, u svom ritmu)
1. Napravimo bazu za miris
Mlijeko i vrhnje ugrijem skoro do ključanja.
Vaniliju razrežem, izvadim sitne crne tačke i sve ubacim unutra.
I tu stanem.
Isključim, poklopim i pustim 30 minuta.
Znaš onaj osjećaj kad kuća miriše na toplu vaniliju?
To je to.
2. Jaja pjenasto umutiti (ali ne do beze)
Umutim jaje i žumanca sa šećerom, tek toliko da posvijetle.
Dodam škrob — lagano, da nema grudvica.
Ne treba mikser da bruji kao avion. Polako.
3. Spojimo sve u kremu
Mlijeko procijedim (nije obavezno, ali bude finije).
Polako dolijevam u jaja i miješam.
Vrati na vatru, srednja temperatura, ništa naglo.
I onda polako zgusne.
Znaš onaj momenat kad samo želiš uzeti kašiku i probati odmah?
E, taj.
Ali izdrži — ide u kalup.
4. Pečenje (najbitnije je gledati, ne sat)
Kremu izlijem na lisnato tijesto.
Pečem na 160°C oko 30 minuta, ali iskreno — nikad se ne ravnam striktno po vremenu.
Gledam sredinu: ako se i dalje lagano trese, taman.
Ne prepeći — kasnije će se stegnuti.
5. Ohladiti, pa tek onda rezati
Znam, znam, najteži dio.
Ali kad odstoji par sati u frižideru, postane savršen.
Reže se čisto, glatko, ravno — i svaki rez izgleda kao iz pekare.
Kako ga najčešće jedem?
• Ponekad bez ičega — najčistiji okus vanilije
• Nekad pospem šećerom u prahu
• Nekad maline preko, ako želim malo kiselkastog balansa
Ali realno?
I sama tava i kašika su sasvim ok
